Socijalno preduzetništvo – realnost ili zabluda u Srbiji?

Socijalno preduzetništvo kao pokretač društvenih promena

Socijalno preduzetništvo podrazumeva drugačiji način razmišljanja, drugačiji način privredjivanja i drugačiji način ponašanja pojedinaca i institucija. Da li smo spremni za promene? Da li smo spremni da postanemo socijalni preduzetnici ili da ih bar  podržimo?

Socijalno preduzetništvo ruši osnovne pretpostavke tržišno orijentisane ekonomije i principa privredjivanja po kojima je pojedinac i biznis koji on vodi zasnovan isključivo na motivu ostvarivanja profita. Medjutim, savremeni trendovi nam pokazuju da broj pojedinaca i grupa koje nisu motivisane samo ostvarivanjem profita sve više raste, a u fokusu njihovog interesa je dobrobit za društvo i altruizam. Upravo to je i osnovna funkcija socijalnog preduzetništva: korišćenje biznisa radi rešavanja odredjenih društvenih problema poput nezaposlenosti, socijalne isključenosti ili ekoloških problema. Raspodela profita je ograničena što znači da profit ne ide vlasnicima kapitala, već se reinvestira u preduzeće i usmerava na rešavanje društvenih problema, te podstiče zajedničko delovanje gradjana, biznisa i države.

Zajednička akcija za dobrobit društva

Evropska Unija prepoznaje značaj socijalnog preduzetištva kao faktora smanjivanja društvenih nejednakosti i postizanja socijalne kohezije, što se vidi iz činjenice da je socijalno preduzetništvo prepoznato u EU Strategiji 2020 kao faktor pametnog, održivog i inkluzivnog ekonomskog rasta. Evropska Komisija je takodje 2011.godine usvojila dokument pod nazivom “Inicijativa za socijalni biznis” (Social Business Initiative) koja ukazuje na opredeljenost EU za podršku socijalnim preduzećima kroz dostupne izvore finansiranja, EU fondove i mikrokreditiranje za socijalne preduzetnike. Posledično u EU, 11 miliona ljudi radi u socijalnim preduzećima ili 4,5% ukupne radne snage koja stvara 10% društvenog bruto proizvoda!

A gde je Srbija?

U Srbiji najznačajniji broj socijalnih preduzeća su registrovani kao zadruge ili udruženja gradjana prema istraživanju “Mapiranje socijalnih preduzeća u Srbiji”. Imaju zanemarljiv udeo u društvenom proizvodu i zaposlenosti stanovništva. Razloge tome treba tražiti u nedostatku zakonske uredjenosti oblasti socijalnog preduzetništva, malom tržištu i nedostatku izvora finansiranja kako iz javnih sredstava u početnim fazama razvoja tako i kreditiranja od strane banaka.

Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalne politike je izradilo Nacrt zakona o socijalnom preduzetništvu za koji socijalna preduzeća koja trenutno posluju u Srbiji kažu da će doneti više štete nego koristi. Preveliki upliv države kroz višak regulative, kao što je predlog ograničavanja zarade u socijalnom preduzeću, strukture zaposlenih, uplaćivanja 50% profita u državni fond, samo će destimulisati socijalne inovacije i obeshrabriti sadašnje i buduće socijalne preduzetnike.

Čini se da država, privatni sektor i organizacije civilnog društva ne mogu da postignu konsenzus o ulozi i konceptu socijalnog preduzetništva u Srbiji. U medjuvremenu ono što mi kao gradjani možemo da uradimo je da obratimo pažnju od koga kupujemo pojedine proizvode i da na taj načina podržimo postojeća socijalna preduzeća.

Trebaju vam pelene za bebu? Sledeći put kupite ekološke pelene od socijalnog preduzeća “DajDaj pelene“! Potrebna vam je tobra ili želite nekom da je poklonite? Sledeći put kupite “Dobru torbu” i podržite nezaposlene žene koje ih ručno izradjuju.

Menjanje potrošačkih navika i odgovornije ponašanje svih nas pri donošenju izbora o kupovini biće najbolja podrška za socijalna preduzeća, bolja od bilo kog zakona!